Dobrica Erić bio je srpski književnik, pesnik, prozni i dramski pisac.
Foto: Screenshot
Završio je četiri razreda osnovne škole u selu Vraćevšnici.
Šezdesetih godina Dobrica je bio jedan od najvažnijih strip-scenarista u "Dečjim novinama", naročito u ediciji istorijskih stripova "Nikad robom".
U javnim nastupima – na TV-u, na večerima poezije i drugim priredbama uvek je govorio svoje stihove, nikada ih nije čitao. Gotovo sve ih je znao napamet!
Dobitnik je niza značajnih nagrada i priznanja: Mlado pokoljenje, Goranov venac, Nagrada Zmajevih dečjih igara, Neven, Vukova Nagrada… Dobrica Erić je zaslužni umetnik grada Beograda.
Međutim, manje poznata činjenica o ovom pesniku je da je napisao jednu od najpoznatijih narodnih pesama koja je proslavila pevača Miroslava Ilića. Radi se o pesmi "Devojka iz grada", a mi vam prenosimo njene stihove:
"Ja sam rođen u cveću livada;
čuvah stada pokraj reke Gruže
al’ zavoleh devojku iz grada
sa usnama ko pupoljak ruže.
Bele ruke a prsti ko dirke
pričahu mi najnežnije bajke.
Zalud uzdah iz grudi pastirke,
zalud suze moje stare majke.
Sin sam plavih šuma i livada;
gajih dobre konje i volove.
Zbog lepote devojke iz grada
zaboravih brda i dolove.
Zvao sam je ulicama dugim
i venuo ko trava jesenja.
Jednog dana spazih je sa drugim
zagrljenu u senci kestenja.
Šta sad mogu već bol svoj da patim;
mladost moju da tužim za celo.
Morao sam kući da se vratim
svome domu u rođeno selo.
I sad opet svoga vranca jašem
i u krčmi krčmim svoja stada.
Kitim svirce i razbijam čaše
i proklinjem devojku iz grada."