Tropsko plavo nebo iznad južnog dela Pacifičkog okeana bilo je prekriveno ogromnim oblacima u obliku gljiva, koji su poticali sa Maršalovih ostrva 1954. godine, kada su Sjedinjene Američke Države testirale nuklearno oružje, piše magazin "Forbes" i navodi kako sada postoji velika opasnost da se na ovoj lokaciji desi nova katastrofa, slična onoj u Černobilju pre 33 godine.
Foto: Shutterstock
Magazin piše kako je SAD od 1946. do 1958. godine izveo 67 provera nuklearnog naoružanja na Maršalovim ostrvima.
Najmoćnija provera bila je ona s hidrogenskom bombom 'Bravo' 1954. godine, koja je bila približno 1.000 puta snažnija od bombe koja je bačena na japansku Hirošimu.
Pretpostavlja se kako sa ove lokacije curi jedna od naotrovnijih supstanci na svetu, radioaktivni izotop plutonij-239, nusproizvod nuklearnih bombi, kojem poluživotno raspadanje traje 24.100 godina.
Američke vlasti su 1977. godine radile na čišćenju radioaktivnog otpada koji je bio raširen širom Maršalovih ostrva. Procenjuje se kako je sakupljeno 73.000 kubnih metara radioaktivnog tla širom ovog područja.
Nešto kasnije, Maršalova ostrva su 1983. godine stekla nezavisnost i tako su oslobodili SAD sve odgovornosti za ranije nuklearne testove. Rast nivoa mora, kretanje tla i vremenske nepogode izazvali su nove brige oko čvrstine "nuklearnog kovčega" i njegove mogućnosti držanja radioaktivnog otpada. Navodno, pokrov puca i lokalne vlasti se brinu da bi ga već naredna veća oluja mogla razbiti.
Dodatno, analize podzemnih voda ukazuju kako skoro sigurno morska voda ulazi u krater. Međutim, nije jasno koliko nuklearnog otpada na taj način izlazi.
Uprkos jačanju svesti oko problema, vlasti Maršalovih ostrva nemaju novca i stručnjaka da hitno reše problem i izoloju nuklearni otpad. Tako su ova ostrva ostavljena na nemilost, kao i kompletna okolina, da postanu ono što je doživeo Černobilj 1986. godine.