Aleksa Avramović - naše zlato iz Manile

Aleksa Avramović – naše zlato iz Manile

Želeo je. Grizao. Gurao i vukao. Plakao i skakao. Ceo turnir. Krao je kao Pink Panter tokom celog Mundobasketa. Bio je naše srce i duša. Oklop i oružje. Kad niko nije mogao, Aleksa Avramović je išao do kraja. Kad su svi sumnjali, on je kidao. Kad smo mu verovali, on je radio sve što je do njega. Zato je on srpsko zlato iz Manile.

Aleksa Avramović. Au, kakav dečko. Kakav karakter i srce ima. M*da do poda. Ako zbog nečega ne smemo da tugujemo to je zbog ovog dečka. Znao je da će biti bekap varijanta. Rezerva. I prihvatio je to. Znao je da mora sa klupe da donese nešto drugačije. Jedinstveno. I to je prihvatio. 

Možda mu nije bilo suđeno da na kraju osvoji zlatnu medalju sa Srbijom na Mundobasketu, ali je Aleksa naše zlato iz Manile.

"Bog mi je dao taj dar i hvala mu na tome. Ja stvarno želim i trudim se da budem u veri i to je nešto što mene pokreće i to mi daje energiju, Bog mi stalno daje energiju iznova i iznova. Možda je nekad eksploatišem na pogrešan način, ali stvarno se trudim da dam svoj maksimum"

Bio je sjajan. Koliko god se Srbija mučila protiv Nemačke, naročito u drugom poluvremenu kada su nas prebili na parketu i isterali Bogdana Bogdanovića, pojavio se taj momak sa brojem 30 na leđima i na srcu.

Ljubio je krst koji je nosio ispod dresa. Prekrstio se posle svakog slobodnog bacanja. Verovao je da može. 

Zato je i trpao koš i zatrpao ga sa 21 poenom u finalu Mundobasketa. I bio je najbolji u našem timu. Avramović je momak koji je došao na mala vrata, ali je veliki igrač. Veliki zato što je bio tu kad je teško.

I mnogo puta do sada je bio simpatičan, stavljao nam je osmeh na lice i kad nam nije bilo u toga. Zato i jeste postao omiljen u našoj košarkaškoj reprezentaciji.

Zato moramo da mu se poklonimo. Ako on ima dar od Boga da krade lopte, nama Srbima je on podario da možemo glasno da kažemo ono: Aleksaaaaaa! Ne da ga grdimo, već da ga slavimo. I hvala mu na tome. On je razlog više da volimo Srbiju još jače.

Aleksin izraz lica govori mnogo

I dok smo se svi nervirali, on je svojim manirima i izrazima lica stavljao osmeh na naše. Sve govori njegova reakcija kada je dobio udarac u lice od strane litvanskog košarkaša, kao i kad mu je sviran nepostojeći faul nad Denisom Šruderom, i kada se zbunio na pitanje nemačkog novinara na pres-konferenciji.

Aleksa, ti si pravi MVP. Kapa dole.

Izvor: Sportal

Zatvoreno za komentare.