Film "Balkanski špijun" scenariste i režisera Dušana Kovačevića je školska lekcija o paranoji, kolektivnoj svesti koju kreiraju režimske vlasti i donosi urnebesno smešan prikaz atmosfere u kojoj se živelo pod sloganom "neprijatelj nikada ne spava".
Foto: IMDb
I dalje slovi za jedan je od najboljih filmova snimljenih na ovim prostorima, iako je od njegovog prvog prikazivanja prošlo 35 godina. Danas je možda aktuelniji nego ikada pre, jer smo "dobili koga smo tražili".
Snouden, Asanž i Džejms Bond slobodno mogu da stanu sa strane i pričekaju da informacije o osobama koje žele uništiti državni poredak pretoči najveći špijun svih vremena, Ilija Čvorović, koji se ne služi internetom već sigurnim i opipljivim metodama uhođenja, što podrazumeva čašu naslonjenu na uvo i zid, magnetofon i dvogled.
Tehnološki napredak polovinom osamdesetih komunikaciju među ljudima je omogućavao putem telefonske žice i toki-vokija, a reč je vredela više nego ikada, jer se zbog nje završavalo u zatvoru.
Debeljuškasti Ilija Čvorović (Danilo Bata Stojković) nekada je bio pripadnik Informbiroa, a ljubav prema Staljinu obezbedila mu je dve godine punog pansiona na Golom otoku. Na policama u prodavnicama nedostaje osnovnih potrepština, pa između ostalog, ima samo crvenih sijalica.
Loša ekonomska situacija, kojoj doprinosi i nemogućnost ćerke (Sonja Savić) da se zaposli kao diplomirani stomatolog, bračni par Čvorović, na inicijativu supruge Danice (Mira Banjac), dovede do odluke da iznajme sobu neobično liberalnom podstanaru Jakovljeviću (Bora Todorović).
Jakovljević se upravo vratio iz Pariza u Beograd kako bi otvorio krojački studio, donevši sa sobom dašak zapadnjačkog načina života. Rutinski razgovor u policiji u vezi podstanara, posluži kao okidač najdublje Ilijine paranoje, pa podstanar u njegovim očima postaje strani agent i terorista ubačen spolja kako bi uništio državu.
Ograničen policijskim šablonima iz površnih priručnika, Ilija je sa svima na "ti" osim sa svojim živcima. U predinfarktnom stanju, u pomoć zove brata Đuru (Zvonko Lepetić), nakon čega aktivnosti dvojice prekaljenih staljinista počinju da srljaju u katastrofu s nesagledivim posledicama.
Jer, čuvati državni poredak bila je Ilijina dužnost. "Njega ako se sete na Dan bezbednosti, sete se, ako ako se sete, nikom ništa".
"Staljin vas je ubijao, ali vas nije ubijao dovoljno"
Okupan crvenim svetlom kao u kupleraju, Bata Stojković ispod crvene sijalice istovremeno reprezentuje crvenu ideologiju, siromaštvo, ali i nadolazeći srčani udar. Paranoja (grč. bezumnost) je mentalna bolest sa sumanutim idejama proganjanja i umišljene veličine, a javlja se kao dominantni simptom šizofrenije.
Bolesnik poput Ilije Čvorovića svoje fiks-ideje uspeva da prenese i nametne bliskim osobama (tzv. induktivna psihoza), kao svojoj supruzi i bratu, koji neće uvideti ništa bolesno u činjenici da špijun hoda okolo opremljen dvogledom, magnetofonom i fotoaparatom.
Međutim, pored toga što svaka paranoja ima temelje u prethodnom zlostavljanju, dramaturg Dušan Kovačević je zapravo iskoristio ličnu situaciju kako bi kreirao dramu mentaliteta, kojoj ne prestajemo da se smejemo čak ni kada sklizne u tragediju.
Objašnjenje Dušana Kovačevića kako je nastala drama
Većina glumaca iz filma "Balkanski špijun", redom velika imena srpskog glumišta, uglavnom nisu više među nama. Mira Banjac je ove jeseni u Sarajevu proslavila 90. rođendan, i to na snimanju novog filma Pjera Žalice "Koncentriši se baba".
Njena uloga domaćice i poslušne supruge u "Balkanskom špijunu" identična je onoj koju je igrala u filmu "Sjećaš li se Dolly Bell", u kojoj je na cenu vožnje taksijem rekla, otprilike, da je za te pare mogla kupi jaja, a da su oni mogli i da prošetaju.
U eri jugoslovenskog patrijarhata i mačizma, majke su bile one koje su držale porodicu na okupu, provodeći dane ekonomišući u domaćinstvu i guleći krompir pod crvenim sijalicama.
Duh Ilije Čvorovića živi među nama i da ga možemo čuti, rekao bi da je njegovo najveće zadovoljstvo "misao da je jednog čoveka izveo na pravi put".