Zdravstveni problem o kome muškarci ne govore

Zdravstveni problem o kome muškarci ne govore

Slika u glavi: najgora osoba na svetu vam šapuće na uvo, a vi joj verujete svaku izgovorenu reč - toliko toga da počnete vremenom da se izolujete od drugih ljudi. Tako opisuje depresiju tridesetdvogodišnji Del Robinson.

Foto: Shutterstock

U 2015. skoro pet odsto muškaraca prijavilo je da je tokom prethodne godine bar jednom imao "depresivnu epizodu". Međutim, terapeuti veruju da je reč o mnogo većem procentu muškaraca koji se bori sa depresijom. 

Broj muškaraca kod kojeg je utvrđeno da pati od depresije dvaput je manji od broja depresivnih žena, ističe psiholog Ronald Levant. 

"To je najčešća dijagnostifikovana mentalna bolest i mnogo je više muškaraca koji pate od nje", navodi Levant. 

Osećanja koja se javljaju usled depresije ne prolaze za nekoliko dana ili nedelja, to je način na koji je Robinson saznao da nešto nije u redu. 

"Polako sam počeo da dižem ruke od svojih hobija i interesovanja. Nedostaje mi energije da u njima uživam. Nisam spavao, nisam jeo, bio sam razdražljiv i bilo mi je teško."  Za Robinsona takva osećanja nailazila su u talasima i nije mogao da predoseti da nailaze. 

"Osećaj je zaista težak. To bukvalno otežava moje mišiće i telo. Osećam nizak nivo energije. Ja sam maratonac i satima bih mogao da trčim bez zaustavljanja." 

Foto: Shutterstock

Dvadesetdevetogodišnji Džošua Behari počeo da se bori sa depresijom u 22. jer takođe oseća nedostatak energije. 

"Depresija me je učinila nemoćnim da osećam bilo kakve emocije. Osećao sam kao da je mom životu došao kraj i zato što nisam verovao nisam ni mogao da se oporavim."

Dvadesetdvogodišnji Adam Džašen osećao je da gubi nadu. "Nikada to neću zaboraviti. Samo želite da prođe. Taj momenat deluje veoma stvarno i zastrašujuće." 

Muškarci su uglavnom učeni da suzbijaju bilo kakvo osećanje slično tuzi tokom svog detinjstva, navodi Rabinović. Dakle, čak iako je depresija veoma česta kod muškaraca, veoma mali broj njih spreman je da to prizna. 

Behari nije govorio o svom stanju, jer je na to gledao kao na slabost. Umesto toga, pokušavao je to da sakrije. Pravio se da se ne oseća tužno ili iscrpljeno, već da spava normalno i da uspeva da izlazi na kraj sa stresom. "Muškarci ne pokazuju svoje slabosti, tugu ili ranjivost", ističe Rabinović. 

Umesto toga, mnogi muškarci budu ljuti i razdražljivi, prebacuju krivicu na posao ili čak počnu da imaju problema sa pićem. Ovakvo ponašanje smatraju društveno prihvatljivim načinom da se otarase loših osećanja. "To je delimično razlog zašto se kod žena češće dijagnostifikuje depresija nego kod muškaraca." 

Promena ovakvog načina razmišljanja često zahteva terapiju, ali pošto se muškarci plaše da pričaju o tome, često ih ohrabruju članovi porodice ili prijatelji. Jaka društvena mreža može da spreči depresiju.

Zatvoreno za komentare.