Ovako se ne slavi krsna slava: U čemu sve Srbi greše prilikom obeležavanja slave

Ovako se ne slavi krsna slava: U čemu sve Srbi greše prilikom obeležavanja slave

Pravoslavni zaštitnik srpskog doma obeležava se uz određena pravila i običaje. Međutim, mnogo je onih koji nemaju baš nikakve veze sa našom tradicijom.


Foto; Shutterstock



Sve je više domaćina koji sebi dozvoljavaju planiranje slave po sopstvenom nahođenju, tako da se čitava slava pretvori ni u šta drugo do u sveopšti krkanluk i pijanku. Svetac zaštitnik doma i porodice tako biva potpuno zanemaren, a u prvi plan izbija upravo ljudski greh stomakougađanja, proždrljivosti i neumerenosti u hrani i piću.


Obeležavanje slave u srpskoj tradiciji i pravoslavlju ima svoja osnovna pravila. U vreme pred slavu sveštenik osvećuje vodicu u domovima svečara. Na obredu osvećenja prisustvuje čitava porodica sa domaćinom.


Čita se molitva, te se svetac - zaštitnik doma moli za zdravlje i blagostanje svih ukućana. Tih dana pred slavu u porodici vlada vedra i duhovna atmosfera, teku pripreme - spremanje kuće i posluženja.



Foto: Shutterstock


Poznato je da se kod Srba na slavu ne zove. U nekim našim krajevima gosti se pozivaju na poseban način, pa se u kuće gostiju šalje lepinja ili manji hleb koji se peče za slavu.


Moderno doba promenilo je sve, pa su i ovi stari običaji nestali, ili se poštuju radi reda. Na slavu se najčešće zove telefonom, iako je učtivije i prikladnije učiniti to lično i neposredno.


Zablude o slavi i njenom obeležavanju su mnogobrojne. Mnogi domaćini ne znaju ni gde je u kući mesto slavskoj ikoni, pa je drže okačenu na bilo kom zidu, ili pak na ormanima kao ukrasni detalj.


Foto: Shutterstock



Ikona se, bez ikakve sumnje, drži okačena na istočnom zidu, jer po pravoslavnom učenju sa istoka dolazi Spasitelj.


Kolač i žito glavna su obeležja slave. U crkvu se nose slavski kolač, kuvano žito, crno vino i sveća. Slavska sveća, ona veća, svečano se pali na dan slave, kad domaćin očita molitvu, neposredno pre rezanja osveštanog slavskog kolača.


Sveštenik u crkvi nad kolačem i žitom čita molitvu u slavu i čast sveca zaštitnika porodice i u spomen na upokojene pretke.


Ako se pripreme, a nisu osveštani, kolač i žito nemaju nikakav hrišćanski, pravoslavni smisao, kao što je i besmisleno da ih domaćini kupe umesto da ih pripreme u kući.


Foto: Pexels


Ipak, naš narod naročito preteruje u jednom, ne sluteći da tako čini jedan od najvećih smrtnih grehova! Najveća greška našeg naroda je u nepoznavanju značaja i svrhe slavljenja slave.


Oni koji ne nose kolač i žito u crkvu, a zovu goste na slavu, ne poštuju sveca svog doma već prave gozbu namenjenu gostima za obično prejedanje, čašćavanje i vođenje razgovora radi čistog druženja i ništa više.



Gosti se smenjuju od jutra do mraka, domaćice provedu slavu na nogama, služeći jedne, a sklanjajući za drugima.


Domaćin, često pripit, učestvuje u razgovorima o politici, državi, sistemu, praznoverju, dešavanjima u čaršiji…


Foto: Shutterstock


Neke porodice odlutale su u veri toliko daleko da slave obeležavaju u kafanama i restoranima, uz muziku, sveopšte veselje i trubače. Ovim je osnovni smisao vere i krsne slave doveden do apsurda.


Naročiti je greh kada se krsne slave u vreme velikih postova i posnih dana slave kao mrsne. Svi svečari trebalo bi da poštuju pravilo o posnim slavama i podsećaju se reči patrijarha Pavla: "Bolje je domaćinu da Nikoljdan ne slavi, nego da ga slavi uz mrsnu trpezu".

Затворено за коментаре.