Ovo je najlepša poema Rabindranata Tagorea!

Ovo je najlepša poema Rabindranata Tagorea!

Prvi dobitnik Nobelove nagrade koji nije bio Evropljanin, Rabindranat Tagore, Gandijev prijatelj koji je odbio titulu viteza od britanske vlade, u znak protesta zbog njihove kolonijalne politike, indijski pesnik bio je veoma popularan i na ovim prostorima.

Foto: Instagram

Kada je 1926. godine posetio Beograd, mladi Srbi su ga radosno dočekali na Železničkoj stanici. Intervju sa njim je napravio niko drugi, do maldi novinar i pesnik Stanislav Vinaver, a Tagore mu je tada rekao kako je naša kultura osvežavajuće drugačija od zapadne. 

U našoj "primitivnosti, mladosti i bujnosti" on je video stablo civilizacije koja se još nije formirala.

A Srbi su voleli njegovu poeziju. Zbirka pesama "Gradinar" i danas se proučava u gimnazijama i smatra jednim od najlepših skupova ljubavnih stihova ikada. Gradinar je sluga i baštovan - onaj koji želi da služi voljenoj ženi, a jedino što zauzvrat traži jeste da je drži za ruke, da je miluje i ljubi.

U "Gardinaru" 41. pesma "Čeznem da ti kažem" zauzima posebno mesto. Jednostavna i razumljiva, pesma je takva da svako može da se poistoveti sa osećanjem koje se u njoj krije.

Čeznem Da Ti Kažem

Čeznem da ti kažem najdublje reči
koje ti imam reći;
ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mi se mogla nasmejati.

Zato se smejem sam sebi i
odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam bol svoj,
strahujući da bi to mogla ti učiniti.

Čeznem da ti kažem najvernije reči
koje ti imam reći;
ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mogla posumnjati u njih.

Zato ih oblačim u nesitinu,
i govorim suprotno
onome što mislim.
Ostavljam bol svoj da izgleda glup,
strahujući da bi to mogla ti učiniti.

Čeznem da upotrebim najdragocenije reči
što imam za te;
ali se ne usuđujem,
strahujući da mi se neće vratiti istom merom.

Zato ti dajem ružna imena i hvalim se
svojom surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se
da nećeš nikada saznati šta je bol.

Čeznem da sedim nemo pored tebe;
ali se ne usuđujem,
jer bi mi inače srce iskočilo na usta.

Zato brbljam i ćaskam olako,
i zatrpavam svoje srce rečima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujući
da bi to mogla ti učiniti.

Čeznem da te ostavim zauvek,
ali se ne usuđujem;
strahujući da bi mogla otkriti
moj kukavičluk.

Zato ponosito dižem glavu
i dolazim veseo u tvoje društvo.
Neprekidne strele iz tvojih očiju
čine da je moj bol večito svež.

Zatvoreno za komentare.