Formalno obrazovanje, sa svim svojim prednostima, sve češće ne uspeva da odgovori na izazove i potrebe savremenog sveta. Dok škole i univerziteti nastavljaju da neguju tradicionalne okvire, mladi iz generacije Z biraju alternativne puteve znanja. U svetu koji se menja brže nego što nastavne metode mogu da isprate, prioriteti ove generacije se sve više usmeravaju ka primenljivim, fleksibilnim i autentičnim veštinama koje mogu odmah da koriste.
U ovom tekstu ćemo istražiti razloge zašto se generacija Z okreće vaninstitucionalnom znanju, kako to oblikuje njihovu budućnost i zašto bi svi mi mogli nešto da naučimo od njihovog pristupa učenju.
Praktičnost u odnosu na teoriju – kako mladi biraju ono što odmah ima vrednost
Generacija Z ne gubi vreme. U svetu koji funkcioniše na klik, oni su navikli da brzo dolaze do odgovora, ali i da ih brzo testiraju u praksi. Ono što tradicionalni obrazovni sistem često ne nudi – jeste konkretan osećaj korisnosti odmah po učenju. Kada završite neki kurs digitalnog marketinga, montiranja videa ili dizajna, u stanju ste odmah da ponudite svoje usluge na tržištu.
U toj potrazi za realnim i brzim znanjem, oni koriste različite digitalne platforme, ali i ulažu vreme u ono što ih motiviše, čak i kada to na prvi pogled ne deluje kao "obrazovanje". Nije iznenađenje što su sve popularnije online igre i interaktivni oblici učenja – jer stimulišu fokus, analizu i donošenje odluka u realnom vremenu.
U jednoj od takvih aktivnosti, kao što je rulet uživo sa pravim igračima, mladi razvijaju osećaj strategije, rizika i procene – veštine koje, kada se primene odgovorno, mogu doprineti i širem razumevanju poslovnog sveta.
Ipak, oni ne zaboravljaju ni suštinu – jer znaju daedukacija je najvažnija. Samo se menjaju alati. Ne traže se više učionice i ispitna pitanja, već znanje koje se može odmah integrisati u život, rad i samorazvoj. I zato sve više biraju kurseve, radionice i realne projekte, umesto klasičnih teorijskih okvira koji često ne korespondiraju sa realnošću.
Digitalni svet kao učionica – kako internet ruši granice obrazovanja
Za razliku od prethodnih generacija, kojima je znanje bilo dostupno isključivo kroz institucije, generacija Z koristi internet kao svoju najveću biblioteku. YouTube tutorijali, online kursevi, Discord zajednice, TikTok edukativni nalozi – sve su to prostori u kojima oni dolaze do informacija koje ih zanimaju. Više ne čekaju da im neko da znanje – oni ga pronalaze sami.
U tom digitalnom okruženju, mladi se povezuju sa mentorima, frilenserima, programerima, umetnicima i preduzetnicima širom sveta. Njihova znanja su često razgranata i međusobno povezana – jedan mladić može znati osnove UX dizajna, kako da postavi Facebook kampanju, snima i montira reels za klijenta, a da pri tom nije kročio na fakultet. Učenje je postalo fluidno, stalno dostupno i neograničeno fizičkom lokacijom.
Ono što dodatno fascinira jeste način na koji biraju sadržaje: sve mora biti jasno, koncizno, vizuelno privlačno i prilagođeno njihovom tempu i fokusu. Umesto predavanja od sat i po, biraju mikro lekcije od 10 minuta koje mogu gledati dok se voze autobusom ili piju kafu. I što je najvažnije – oni aktivno primenjuju ono što nauče. Uče kroz rad, pokušaj, grešku i korekciju – metod koji sve češće pokazuje bolje rezultate od tradicionalne reprodukcije znanja.
Autentičnost kao nova valuta – zašto formalna znanja više nisu dovoljna
Svet u kojem se ova generacija razvija ne nagrađuje više samo znanje – nagrađuje autentičnost. Formalne diplome, titule i sertifikati sve više gube na težini ako nisu praćeni karakterom, komunikacijom, emocionalnom inteligencijom i sposobnošću da se prepozna kontekst. A upravo su to oblasti koje formalno obrazovanje najčešće ignoriše.
Zato se generacija Z okreće veštinama koje podrazumevaju izražavanje sebe – kroz video, pisanje, dizajn, prezentovanje ideja, javni govor, storytelling. U tom smislu, čak i ako završavaju tradicionalne škole, najvažnije veštine stiču sami, kroz hobije, online zajednice i lične projekte. Jer znaju da ih tržište ne pita samo šta znaju – već kako to znaju da predstave.
Oni žele da ono što nauče bude deo njihove ličnosti. Ne žele da budu „još jedan profil u redu“, već osoba koja ima svoj glas i stav. I upravo zato ulažu vreme u lični razvoj – u samopouzdanje, javni nastup, empatiju, liderstvo. Sve ono što čini razliku u stvarnom svetu, a često izostaje iz školskih udžbenika.
U svetu punom informacija, autentičnost je ono što vas izdvaja. A to se ne uči iz knjiga, već kroz iskustvo.
Generacija Z nije lenja, izgubljena ni nestrpljiva – kako se često stereotipno prikazuje. Oni su samo deca svog vremena: svesni, brzi, fokusirani na suštinu. Umesto da sede u klupi i čekaju na red, oni biraju da odmah zakorače u svet znanja koje mogu da primene. I u tome su – potpuno u pravu.
Njihov izbor da se okrenu alternativnim veštinama ne znači da formalno obrazovanje nema vrednost. Ali ono mora da se menja. Da prepozna potrebe tržišta, dinamiku života, promene u komunikaciji i važnost autentičnosti.
Dok mi tražimo način kako da „edukujemo mlade“, oni već znaju da edukacija je najvažnija – samo je pitanje kako, gde i zašto. Možda je vreme da prestanemo da ih gledamo kao izazov, i počnemo da ih gledamo kao inspiraciju. Jer njihova sposobnost da biraju znanje koje im koristi – upravo je ono što svi mi treba da naučimo.