Zašto zaboravljamo šta smo radili čim uđemo u sobu?

Zašto zaboravljamo šta smo radili čim uđemo u sobu?

Naučnici objašnjavaju „Doorway efekat“ odnosno zašto zaboravljamo stvari nakon što uđemo u novu prostoriju, kao i da li treba da se zabrinemo zbog ove pojave!

Foto: Shutterstock

Da li vam se nekada dogodila sledeća situacija? Ostavili ste svoje ključeve na kuhinjskom stolu? Nikakav problem. Samo se vratite i uzmite ih. Krenite ka kuhinji, uđite u nju i postavite čuveno pitanje – šta je trebalo da uradim ovde? Zašto sam u kuhinji? U roku od tridesetak sekundi, uspeli ste da potpuno zaboravite razlog zbog koga ste se našli u kuhinji. Ali, ne brinite. To je uobičajena pojava zvana Doorway efekat (Efekat praga), koja zapravo otkriva da vaš mozak radi savršeno dobro.

Naučnici su dugo verovali da je naša memorija slična registru dokumenata, u kome su dokumenti lepo i jednostavno složeni po fasciklama. Po toj logici, sticanjem iskustva, mi pridodajemo novi dokument u novu mentalnu fasciklu.

Samim tim, savršeno je moguće uvek se vratiti prethodnom dokumentu i otvoriti ga. Ova slika, iako jednostavna i uredna, u isto vreme je i pogrešna. Naš mozak je znatno komplikovaniji i sofisticiraniji od ove slike. On je više kao visoko razvijen kompjuter sa brojnim zadacima i zahtevima koji se rešavaju stalno i istovremeno.

Foto: Shutterstock

Naučna studija iz 2011. godine, pokazala je da je Doorway efekat zapravo rezultat činjenice da više moždanih funkcija radi istovremeno. U okviru eksperimenta, naučnici su iskoristili 55 studenata koji su imali zadatak da igraju kompjutersku igru u kojoj bi se kretali kroz virtuelnu zgradu, skupljajući i noseći  predmete iz sobe u sobu.

Svaki put kada bi igrač prešao određeni prostor, slika predmeta bi se pojavila na ekranu. Ako je u pitanju neki od predmeta koji je nosio ili koji je tek spustio, trebalo je da pritisne Da.

Nekada su se ovi predmeti pojavljivali kada bi učesnik tek ušao u sobu, a nekada pak kada bi bio usred sobe. Istraživači su zatim izgradili vernu verziju okruženja i ponovili eksperiment, koristeći kutiju da sakriju predmete koje su učesnici nosili, kako ne bi mogli dva puta proveriti koji je predmet u pitanju.

Foto: Shutterstock

Rezultati su oba puta bili identični. Jednostavno, sam ulazak u novu prostoriju, delovao je na ljude tako da zaborave šta su prethodno radili. Udaljenost pritom ne igra nikakvu ulogu. Istraživači su postavljali pitanje („Da li je ovo predmet koji nosiš?“) nakon što bi ljudi prešli određenu razdaljinu u sobi i na određenoj udaljenosti između soba. U unutrašnjosti soba, njihovo pamćenje je ostajalo najpostojanije, ali bi samo prelaženje praga dovodilo do momentalnog zaboravljanja.

Naučnici su došli do zaključka da ljudski mozak posmatra ulaze u sobu kao granične tačke. Misli koje čovek nosi sa sobom u jednom prostornom kontekstu, na pragu nailaze na zid nakon koga se mozak navikava na novi prostorni kontekst.

U skladu sa početnom pretpostavkom, mozak odnosno „mentalni kompjuter“ istovremeno obavlja nekoliko funkcija: prostorno prilagođavanje, kretanje i sećanje. Svaka od ovih funkcija, zahteva pažnju, a ne možemo usredsrediti pažnju na sve tri funkcije istovremeno.

Zatvoreno za komentare.